Počelo je ljeto pa bi i životne navike trebalo prilagoditi tom živom godišnjem dobu. Češći noćni izlasci, klubovi, restorani, sve je to dio ljetnog đira. Krenuo sam tako s kumom i našim boljim polovicama na večeru. Mjesto radnje poznato ljetovalište na Jadranu, zimi malo mjesto s par tisuća stanovnika, ljeti košnica u kojoj se mjesto za bilo što, od parkinga do stola u restoranu traži povećalom. Dolazimo do prvog restorana koji je na prvi pogled pun kao čep. Pitamo mladog konobara koji stoji na ulazu ima li slobodan stol za četiri osobe. – Nemam, eto puni smo skroz! – Znate li možda hoće li se nešto uskoro osloboditi? – A ko će to znat, možete malo prošetat pa se vratite za po ure vidit ako ima što. Može majstore, vidimo se, odpilimo ga i krenemo dalje. Nakon pedesetak metara dolazimo do novog restorana. Ogromno zdanje, s dvije velike terase. Naravno, krcate. Na ulazu zgodna i simpatična djevojka koju pitamo isto pitanje. – Samo malo, da vidim s konobarom imamo li stol za vas. Ušla je tako u restoran u potragu za konobarom i praznim stolom. Nije je bilo dobrih pet minuta. Kad smo već pomislili kako je ona sjela za neki prazni stol i iskoristila priliku, pojavila se ispred nas s novostima. – Oprostite, gužva nam je pa dok sam ja našla nekog da mi pomogne…nažalost, nemamo mjesta. – Znate li možda kada će biti? – A moram ići provjeriti s kolegama. – Ma ne treba curo draga, idemo mi dalje. I krenuli mi dalje. Odmah do ovog, još jedno ogromno zdanje, možda i veće od prijašnjeg. Ponovno nas dočekuje mlada dama, zgodna, simpatična i nasmijana. – Dobra večer, trebamo stol za četiri osobe. – Samo trenutak da provjerim što imamo – kaže ona i utipka nešto na tabletu kojeg je imala u rukama. – Na žalost, trenutno nemamo slobodan stol, ali stol broj 23 biti će slobodan za trinaest minuta. Slobodno pričekajte, popijete jedan aperitiv tu na ovom šanku, a ja ću vam rezervirati taj stol – rekla je samouvjereno. – Trinaest minuta? Hajde da vidimo taj šank kojeg nudite. – Super, izvolite, ovo je vaš token koji će zvoniti i vibrirati kada stol bude spreman. Puni nepovjerenja, ali zainteresirani za njenu priču, uzimamo plastični predmet koji nam treba reći da je stol spreman i odlazimo do šanka na travarice. Na putu do šanka sam sebi u bradu govorim: – Ako za trinaest minuta ne krene trubit, idem doma kuvat paštašutu. Naručili smo travarice na obližnjem šanku, zapalili cigarete i zapričali se. I odjednom, doduše nakon šestnaest minuta, plastični predmet u mojoj ruci počeo je vibrirati i pištati. Jel moguće da je stol spreman? Nismo ni primjetili da je već toliko prošlo. Odlazimo do mlade dame koja nam je dala čudesni i pametni komad plastike. Bez puno priče, odvodi nas do stola 23 koji je već bio postavljen za četiri osobe. – Dobro, kako ste znali da će baš ovaj stol biti slobodan i to za trinaest minuta? – Pa nisam ja znala, znao je softver kojeg imam. Sve zna, čudo jedno! I tako smo, nakon travarica na šanku ispili po još jednu travaricu dok smo čekali hranu i komentirali softver koji zna kada će koji stol biti slobodan. A zna on još puno toga. Želite znati o kojem softveru se radi? Znam da želite:) Kontaktirajte nas kako bi saznali više informacija o našim elegantnim rješenjima.
